Prvi tjedni s bebom često su nježni, iscrpljujući i potpuno novi, čak i kada majka nije prvi put rodila. A kada se u to razdoblje umiješa dugotrajan plač koji se javlja gotovo uvijek u isto doba dana, uz stisnute šakice, privučene nožice i napet trbuščić, vrlo je lako pomisliti: “Nešto radim krivo” ili “Mojoj bebi nešto ozbiljno smeta.”
Dojenački grčevi jedan su od najčešćih razloga roditeljske zabrinutosti u prvim mjesecima života. Majke često dolaze s pitanjem je li beba gladna, ima li problem s mlijekom, je li dojenje dovoljno, treba li mijenjati prehranu, davati kapi, čajeve ili formulu. U pozadini svega obično stoji ista emocija: umor pomiješan s brigom i velikom željom da se bebi pomogne.
Važno je odmah reći: dojenački grčevi jesu naporni, glasni i emocionalno zahtjevni, ali su u većini slučajeva prolazna pojava kod inače zdravog dojenčeta. Ne znače da ste loša majka. Ne znače da vaše mlijeko nije dobro. Ne znače da beba “manipulira” ili da ste je razmazili. Znače da prolazite kroz osjetljivo razdoblje u kojem bebi treba mir, nježnost, strpljenje i ponekad stručna procjena kako bismo bili sigurni da je sve u redu.
Što su dojenački grčevi?
Dojenački grčevi, često zvani i kolike, opisuju se kao ponavljajuće epizode intenzivnog plača, nemira i razdražljivosti kod bebe koja je inače zdrava, dobro jede i uredno napreduje. Najčešće se javljaju u prva tri do četiri mjeseca života.
U praksi to obično izgleda ovako: beba je tijekom dijela dana relativno mirna, a zatim kasno poslijepodne ili navečer počinje plakati, grčiti se, privlačiti nožice prema trbuhu, stiskati šakice, crvenjeti u licu ili se izvijati. Trbuščić može biti napet, beba može ispuštati plinove, tražiti dojku, pa je zatim ispuštati, smiriti se na kratko i ponovno zaplakati.
Roditeljima je posebno teško to što se plač ponekad čini neutješnim. Majka ponudi dojku, presvuče bebu, podigne je da podrigne, nosi je, njiše, masira, a beba i dalje plače. Upravo zato grčevi nisu teški samo za bebu, nego i za cijelu obitelj.
Najčešće se počinju javljati u prvim tjednima života, često postaju izraženiji oko šestog tjedna, a zatim se postupno smiruju. Kod većine beba prolaze spontano do kraja trećeg ili četvrtog mjeseca. To ne znači da ih treba ignorirati, nego da roditeljima treba dati jasnu informaciju: ovo razdoblje ima svoj tijek i najčešće neće trajati zauvijek.
Zašto nastaju grčevi?
Točan uzrok dojenačkih grčeva nije uvijek moguće odrediti. Kod jedne bebe važniji može biti nezreo probavni sustav, kod druge gutanje zraka pri hranjenju, kod treće izraženiji refleks otpuštanja mlijeka, a kod četvrte opća osjetljivost i potreba za mirnijim ritmom.
U prvim mjesecima bebin probavni sustav još sazrijeva. Crijeva uče probavljati mlijeko, stvaraju se plinovi, a beba još nema zrelu sposobnost samoregulacije. Osim probave, važnu ulogu ima i živčani sustav. Novorođenče i malo dojenče vrlo intenzivno doživljavaju podražaje: svjetlo, buku, umor, glad, previše rukovanja, promjene ritma i napetost u okolini.
Kod dojenih beba ponekad se grčevi mogu pojačati ako beba tijekom podoja ne zahvaća dojku dovoljno duboko pa guta više zraka. Isto se može dogoditi kod vrlo snažnog otpuštanja mlijeka, kada mlijeko naglo nadolazi, a beba se zagrcava, kašlje, pušta dojku i postaje nemirna. S druge strane, ako mlijeko otpušta sporije, beba može nervozno sisati i pritom gutati više zraka.
Važno je naglasiti: grčevi se mogu javiti i kod dojene djece i kod djece hranjene bočicom. Sama pojava grčeva nije dokaz da majčino mlijeko “ne valja”, da je “preslabo” ili da treba odmah uvoditi adaptirano mlijeko.
Što je normalno i očekivano?
Kod tipičnih dojenačkih grčeva beba između epizoda plača izgleda dobro. Ima razdoblja mira, traži hranjenje, mokri pelene, ima stolicu u skladu sa svojom dobi i načinom prehrane te uredno napreduje na težini.
Normalno je da se grčevi češće javljaju kasno poslijepodne ili navečer. Normalno je da beba privlači nožice, stišće šake, crveni se u licu, traži blizinu i teško se smiruje. Normalno je i da majka u tom razdoblju osjeti iscrpljenost, nesigurnost ili plačljivost. Dugotrajan bebin plač za roditelja je snažan stresni signal.
Ono što je vrlo važno jest promatrati cijelu sliku, a ne samo jedan plačljiv dio dana. Ako beba dobro napreduje, ima uredan opći dojam, nema temperaturu, ne povraća u mlazu, nema krvi u stolici i između epizoda plača djeluje kao zdravo dojenče, tada grčevi najčešće nisu znak ozbiljne bolesti.
S druge strane, nije dobro svaku nelagodu automatski pripisati grčevima. Ako majka ima osjećaj da “ovo nije uobičajen plač”, ako se beba ponaša drugačije nego inače ili postoje dodatni simptomi, uvijek je bolje potražiti stručnu procjenu.
Što majka može pokušati kod kuće?
Prvo i najvažnije: pokušajte stvoriti mir. Ne zato što je majka kriva ako je uznemirena, nego zato što beba vrlo snažno osjeća ritam, glas, dodir i napetost osobe koja je drži. Kada beba plače, govorite tiho, prigušite svjetlo, smanjite buku i pokušajte usporiti pokrete. Nekad je manje podražaja više pomoći.
Kod dojene bebe vrijedi provjeriti položaj i prihvat dojke. Beba bi trebala biti okrenuta cijelim tijelom prema majci, blizu dojke, s dubokim prihvatom bradavice i većeg dijela areole. Ako se tijekom podoja često odvaja, kašlje, zagrcava ili jako nemirno siše, korisno je potražiti pomoć primalje, patronažne sestre ili savjetnice za dojenje.
Ponekad pomaže da se bebi ponudi jedna dojka i dopusti joj se da sama završi podoj, umjesto čestog prebacivanja s jedne dojke na drugu. Na taj način beba može doći i do masnijeg mlijeka pri kraju podoja, koje joj daje veći osjećaj sitosti. Ako i nakon toga pokazuje znakove gladi, naravno da se može ponuditi i druga dojka.
Nakon hranjenja pokušajte bebu podići u uspravan položaj kako bi lakše podrignula. Neke bebe podrignu odmah, neke tek nakon nekoliko minuta, a neke ne podrignu svaki put. Nije potrebno grubo lupkati; nježno pridržavanje i blago tapkanje po leđima često je sasvim dovoljno.
Toplina i dodir mnogim bebama donose olakšanje. Kontakt koža na kožu, nošenje u naručju, nježno njihanje, položaj potrbuške preko podlaktice dok je beba budna i pod nadzorom, blaga masaža trbuščića u smjeru kazaljke na satu ili savijanje nožica prema trbuhu mogu pomoći da se beba opusti i lakše ispusti plinove.
Važno je biti oprezan s čajevima, biljnim pripravcima i “narodnim” rješenjima. Dojenoj bebi u prvim mjesecima najčešće nisu potrebni dodatni čajevi ni voda, a neki pripravci mogu dodatno opteretiti probavu ili smanjiti interes za dojenje. Kapi protiv grčeva, probiotici ili promjena prehrane imaju smisla samo kada su odabrani promišljeno, prema dobi djeteta i u dogovoru s pedijatrom ili drugim stručnjakom.
Ako hranite bebu bočicom, obratite pozornost na protok dudice. Mlijeko ne bi smjelo curiti prebrzo tako da se beba zagrcava, ali ni presporo tako da se previše napreže i guta zrak. Tijekom obroka napravite kratku pauzu, podignite bebu i omogućite joj da podrigne.
I još nešto vrlo važno: roditelji se smiju izmjenjivati. Ako ste na rubu snaga, spustite bebu na sigurno mjesto, udahnite, popijte vode i pozovite partnera ili drugu blisku osobu da vas zamijeni. Briga o majci dio je brige o djetetu.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Stručnu pomoć treba potražiti ako beba ima povišenu temperaturu, klonula je, odbija hranjenje, slabo mokri, povraća u mlazu ili povraća zelenkasti sadržaj, ima krv u stolici, proljev, izrazitu zatvorenost, ne napreduje na težini ili joj se plač čini neobično visok, slab, prodoran ili drugačiji nego inače.
Pedijatru se treba javiti i ako su grčevi izrazito jaki, ako se pogoršavaju, ako se roditelji osjećaju potpuno iscrpljeno ili ako postoji sumnja na alergiju, refluks, problem s hranjenjem ili bol koja nije tipična za uobičajene grčeve.
Ako dojite i imate bolne bradavice, ragade, osjećaj da beba stalno vuče pa pušta dojku, često se zagrcava, ne čujete gutanje ili sumnjate da ne dobiva dovoljno mlijeka, tada je dobro potražiti pomoć primalje, patronažne sestre ili savjetnice za dojenje. Ponekad mala korekcija položaja i ritma podoja donese veliko olakšanje.
Traženje pomoći nije znak da ne znate biti majka. To je znak da pažljivo promatrate svoje dijete i da želite sigurnu, stručnu podršku.
Najčešće zablude i pitanja
“Grčevi znače da moje mlijeko nije dobro.”
Ne. Majčino mlijeko nije “loše” zato što beba ima grčeve. Grčevi se mogu javiti i kod dojene djece i kod djece hranjene formulom.
“Ako beba plače, sigurno je gladna.”
Plač može značiti glad, ali i umor, potrebu za blizinom, nelagodu, previše podražaja ili grčeve. Važno je gledati i druge znakove: mokre pelene, napredovanje na težini, ponašanje između podoja i opći dojam.
“Treba odmah promijeniti prehranu majke.”
Ne treba uvoditi stroge dijete na svoju ruku. Velike restrikcije mogu iscrpiti majku i nisu uvijek potrebne. Ako postoji sumnja na alergiju ili nepodnošenje, odluku treba donijeti uz pedijatra.
“Čaj od komorača ili kima je prirodno rješenje pa ne može štetiti.”
Prirodno ne znači uvijek potrebno ni sigurno za malo dojenče. Čajevi se ne preporučuju rutinski, osobito kod isključivo dojene bebe. Prije bilo kakvog dodatka najbolje je savjetovati se sa stručnom osobom.
“Bebu s grčevima treba pustiti da se isplače.”
Malo dojenče ne plače zato da bi manipuliralo. Plač je njegov način komunikacije. Bebi treba sigurnost, dodir i smiren roditelj. Ako majka više ne može, tada bebu treba sigurno spustiti i zatražiti pomoć, ali ne zato da se bebu “nauči”, nego da se zaštite i beba i roditelj.
BABICA zaključak
Dojenački grčevi znaju biti jedno od najtežih prvih roditeljskih iskustava upravo zato što majka gleda svoju bebu kako plače, a ne može uvijek odmah pronaći rješenje. No u većini slučajeva riječ je o prolaznom razdoblju sazrijevanja, a ne o vašem neuspjehu.
Bebi ne treba savršena majka. Treba joj majka koja je tu, koja je drži, promatra, hrani, tješi i zna potražiti pomoć kada osjeti da joj treba podrška. A majci treba isto to: netko miran, stručan i nježan tko će joj reći što je normalno, što treba pratiti i kada nije potrebno sve nositi sama.
Grčevi prolaze. Vaša briga, dodir i blizina ostaju ono što bebi najviše znači
